Tanja Arsić: Tišina je jača od buke
Borba za vladavinu prava u Srbiji
Tanja Arsić je advokat u Novom Sadu, savetnica je Predsednika UIA, članica Upravnog odbora UIA, potpredsednica Ženskog komiteta UIA. Tekst je objavljen u časopisu Berliner koji izdaje Advokatska komora Berlina.
![]()
Tišina kao praksa
Tišina u ovom kontekstu nije samo stilska figura. Ona je praksa. Šesnaest minuta tišine — za šesnaest izgubljenih života 1. novembra 2024. godine u Novom Sadu, kada se betonska nadstrešnica na železničkoj stanici srušila i usmrtila one koji su se pod njom zatekli. Ta tišina, ponavljana mesecima, postala je jezik društva koje se bori da shvati kako je nešto što je pravno i tehnički trebalo da bude nemoguće ipak moglo da se dogodi, uz sumnje u korupciju koje prate proces rekonstrukcije.
![]()
Kontekst tragedije
Za međunarodnu pravničku javnost, ova tragedija zahteva kontekstualizaciju. Rekonstrukcija objekta javne infrastrukture sprovedena je pod uslovima koji izazivaju ozbiljnu zabrinutost u pogledu transparentnosti, postupaka javnih nabavki, delotvornog nadzora, kao i jasnoće dokumentacije i finansijskih tokova.
Jaz između onoga što zakon zahteva i onoga što se dogodilo predstavlja polaznu tačku za svaku smislenu raspravu o vladavini prava.
Tokom rekonstrukcije Železničke stanice u Novom Sadu bio je na snazi lex specialis — Zakon o posebnim postupcima za realizaciju projekta izgradnje i rekonstrukcije linijskih infrastrukturnih objekata od posebnog značaja za Republiku Srbiju, donet 2020. godine — koji je omogućavao državi da zaključuje ugovore sa privatnim subjektima, u okviru javno-privatnih partnerstava, ili sa stranim državama, van standardnih postupaka javnih nabavki i zahteva transparentnosti, uključujući i bez potpunog javnog objavljivanja ugovornih aranžmana. Ovaj okvir je izvršnoj vlasti faktički ostavio široko diskreciono pravo da određuje ugovorne partnere i angažuje pružaoce usluga bez smislenog javnog nadzora, otvarajući ozbiljna pitanja u vezi sa odgovornošću, vladavinom prava i jednakim pristupom javnim resursima.
U takvim okolnostima, koncentracija moći odlučivanja unutar izvršne vlasti, uz odsutstvo delotvornih zaštitnih mehanizama, nosi rizik da zakonito diskreciono pravo preraste u zloupotrebu diskrecije, čime se podrivaju temeljna načela vladavine prava. Iako je zakon stavljen van snage 2023. godine pod pritiskom Evropske unije, određeni mehanizmi — posebno oni koji se odnose na određivanje projekata od posebnog značaja — naknadno su ugrađeni u Zakon o planiranju i izgradnji, što znači da neke od ovih ključnih karakteristika i dalje postoje u važećem pravnom okviru, iako u drugačijem zakonskom kontekstu.
![]()
Vladavina prava
Vladavina prava nije puko postojanje pravnih normi, već njihova dosledna primena, nadzor i odgovornost. Tamo gde nema transparentnosti, nadzora i pravne sigurnosti, pravo prestaje da funkcioniše kao sistem i postaje forma bez suštine. Poslednice nisu apstraktne — one su opipljive i, u ovom slučaju, tragične.
Studentski otpor
Ipak, iz te tišine nije proizašla pasivnost, već otpor. Kada institucije zakažu, građani preuzimaju ulogu koju je zakon trebalo da ispuni, a u ovom slučaju otpor je isprva pokrenut od strane studenata. Ne želeći da žive u državi u kojoj ne postoji vladavina prava, studenti su odbili da pohađaju nastavu i blokirali pristup gotovo svim fakultetima širom Srbije od novembra 2024. do novembra 2025. godine.
„Studenti ne žele da žive u državi u kojoj ne postoji vladavina prava.”
Ova pojava predstavlja dugotrajnu i neprekidnu borbu za vladavinu prava u javnoj sferi.
Odbrana univerzitetske autonomije
Kao odgovor na studentske proteste, koji su svi bili mirni, vlast je reagovala agresivno. Policija je ušla u rektorat u Novom Sadu, a potom su usledile intervencije na fakultetima univerziteta, uključujući i Filozofski fakultet, uprkos mirnom karakteru protesta. Vrhunac ovog obrasca ogleda se u ulasku policije u rektorat Univerziteta u Beogradu i pretresu njegovih prostorija. Za pravničku zajednicu, ovo je test granica između državne moći i institucionalne slobode.
Ustavni okvir ostavlja malo prostora za dvosmislenost. Pravni poredak Srbije zasniva se na podeli vlasti i garantuje autonomiju univerziteta kao temeljno načelo. Radnje koje podrivaju ovu autonomiju istovremeno predstavljaju kršenje domaćeg prava i odstupanje od međunarodnih pravnih standarda, uključujući praksu Evropskog suda za ljudska prava, u pogledu institucionalne autonomije, srazmernosti i granica državnog mešanja.
Reforma pravosuđa i izazovi tužilaštva
U decembru 2025. godine, na predlog samo jednog poslanika, usvojen je set pravosudnih zakona koji obuhvata izmene više propisa i značajno utiče na strukturu i funkcionisanje pravosuđa, posebno tužilaštva. Ovakav zakonodavni pristup otvara ozbiljna pitanja u vezi sa institucionalnom ravnotežom i nezavisnošću tužilaštva, naročito u svetlu standarda i mišljenja koje su razvila međunarodna tela.
Rad Tužilaštva za organizovani kriminal — presudan za praćenje finansijskih tokova povezanih sa ovim slučajem — dodatno je otežan ovim izmenama. Dodatnu zabrinutost izaziva navodno slučajan požar koji je izbio upravo u prostorijama u kojima je čuvana dokumentacija relevantna za finansijske istrage.
Kršenja ljudskih prava
Tokom proteklih osamnaest meseci, u periodu koji obuhvata ove mirne proteste, osporeno je gotovo svako ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Srbije i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Studenti su trpeli batinanje, proizvoljna hapšenja, napade pendrecima, povrede glave, ograničavanje slobode okupljanja, zastrašivanje, prekomernu upotrebu sile, naletanje policijskim vozilima na mirne skupove, kao i uznemiravanje novinara i posmatrača. U ustavnopravnom smislu, ovi incidenti pogodili su slobodu i bezbednost ličnosti, slobodu kretanja, slobodu okupljanja, slobodu izražavanja i pravo na obrazovanje. Spisak kršenja je toliko obiman da prkosi potpunom nabrajanju. Ipak, uprkos napadima na njihov fizički integritet i dostojanstvo, studenti su ostali odlučni.
„Njihova hrabrost je primer posvećenosti osnovnim pravima koja zaslužuje ne samo priznanje Evrope, već i pažnju i poštovanje čitave međunarodne zajednice.”
Više od godinu dana kasnije, studenti nisu odustali. Spremni da žrtvuju godine namenjene obrazovanju, ličnom razvoju i intelektualnom sazrevanju, oni istrajavaju u borbi za ono što bi trebalo da predstavlja osnovni standard svakog demokratskog društva.
Međunarodne obaveze
Srbija je, kao zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, obavezna da uskladi svoj pravni sistem sa standardima vladavine prava, posebno u oblasti pravosuđa i osnovnih prava, kako je to izraženo u zahtevima za pristupanje i merilima iz Poglavlja 23. Stoga je potrebna jasna i principijelna podrška — ne samo od evropskih institucija, već i od međunarodnih i nacionalnih advokatskih komora i pravničkih zajednica. Bez takve podrške i bez usmeravanja međunarodne pažnje na ova dešavanja, ova borba bi mogla da potraje znatno duže.
Studenti ne traže ništa izvanredno. Oni traže pravo da žive u državi u kojoj postoji vladavina prava. A kada najobrazovaniji deo društva mora da žrtvuje svoje najlepše godine da bi to pravo učinio vidljivim — tišina više nije sećanje. Ona postaje poziv na odgovornost.